Žiri za dodelu Nagrade za životno delo Srpskog sociološkog društva (SSD) „Radomir Lukić“ – u sastavu: Jovica Trkulja, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu (u penziji, Dragoljub Đorđević, redovni profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu (u penziji), Vladimir Vuletić, redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr Srđan Šljukić, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i dr Milojica Šutović, redovni profesor Univerziteta u Prištini s privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, posle javnog poziva Predsedništva Srpskog sociološkog društva (od 1. decembra 2020) da ogranci, sekcije SSD, i odeljenja/odseci/departmani za sociologiju sa svih srpskih univerziteta, instituti i centri za sociologiju, kao i ostali kolektivni članovi SSD, ili najmanje 10 individualnih članova u zvanju vanrednog ili redovnog profesora, odnosno ekvivalentnim naučnim zvanjima, predlože, do 30. decembra 2020. godine, kandidate za dodelu ustanovljene nagrade – razmatrao je jedan prispeli predlog. Reč je o predlogu Departmana za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu da se navedena nagrada dodeli profesoru dr Đuri Šušnjiću. Predlagač je pružio na uvid bio-bibliografske podatke, na osnovu kojih je Žiri mogao da iznese svoj sud. Pri tome, Žiriju su bila sasvim prihvatljiva posebna obrazloženje njegovog naučnoistraživačkog i nastavnog doprinosa sociologiji, uz sistematsko bavljenje izučavanjem ključnih pitanja sociološke nauke. Većina članova Žirija su imala mogućnost da se upoznaju sa doprinosom Đure Šušnjića srpskoj sociologiji – upoznavajući se kontinuirano, više decenija, sa njegovim naučnim pregalaštvom – tako da im se obrazloženje predlagača uveliko podudarilo sa njihovim uvidima u vrednost njegovog doprinosa sociologiji.
Imajući u vidu stvaralaštvo i rezultate rada predloženog kandidata na polju sociologije, Žiri je odlučio da Nagradu za životno delo SSD „Radomir Lukić“ za 2020. godinu, dodeli predloženom kandidatu – prof. dr Đuri Šušnjiću.
Obrazloženje
Profesor dr Đuro Šušnjić je rođen 2. maja 1934. godine u Rudopolju (Lika) gde je završio osnovnu školu. Nakon završene gimnazije u Vinkovcima, upisao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kome je diplomirao 1959. godine. Doktorirao je na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulete Univerziteta u Beogradu 1965. godine sa temom „Pojam zakona u sociologiji“. Kao stipendista Fordove fondacije usavršavao se na Kolumbija univerzitetu (SAD) školske 1965/66. godine.
Uticaj na Šušnjićev sociološki profil (tematska usmerenost, izbor teorijsko-metodoloških pristupa u proučavanju problema, itd.) imala je i zaposlenost, odnosno vezanost za istraživačke institucije. Naime, tokom prve faze u razvoju karijere on je bio zaposlen kao istraživač u Institutu društvenih nauka u Beogradu. Potom je radio na više instituta i fakulteta u Srbiji i na području nekadašnje SFR Jugoslavije. Predavao je Uvod u metodologiju društvenih nauka i Sociologiju ideja i verovanja, kasnije Sociologiju religije na brojnim fakultetima u Srbiji (Filozofski fakultet u Nišu, Filozofski fakutet u Novom Sadu, Filozofski fakultet u Beogradu), u Hrvatskoj (Filozofski fakultet u Zadru i Filozofski fakultet u Zagrebu) i u Crnoj Gori (Filozofski fakultet u Nikšiću i Filozofski fakultet u Podgorici).
Prosvetno-pedagoški rad Đure Šušnjića je, od početka rada na Filozofskom fakultetu u Beogradu predstavljao svojevrstan izazov za njega, koji je on kontinuirano unapređivao novim pristupima nastavi i studentima. Aktivno je učestvovao u izvođenju nastave i ispita na sva tri nivoa akademskih studija iz Metodologije društvenih nauka i Sociologije religije. Predavao je na osnovnim, magisarskimm i poslediplomskim studijama na pomenutim fakultetima i stekao ugled izvanrednog predavača čija su predavnja punila amfiteatre i seminare fakulteta. Odlične ocene koje je redovno dobijao u anketama o vrednovanju pedagoškog rada nastavnika potvrda su da studenti prof. Šušnjića veoma cene kao predavača i da on među njima uživa visoku reputaciju svojim dostojanstvenim nastupom i korektnošću.
Potpisom i recenzijama omogućio je da preko dvadeset srpskih i jugoslovenskih sociologa štampaju knjige. Na taj način je doprineo da sociološka i druga naučna javnost dobije niz vrednih naučnih rasprava i istraživačkih studija posvećenih različitim temama. Bio je mentor i član komisija za izradu i odbranu tridesetak magistarskih i doktorskih teza na jugoslovenskim univerzitetima. Kao predsednik ili član komisija za izbor i reizbor univerzitetskih nastavnika i saradnika učestvovo je u unapređivanjeu na desetine asistenata, docenata i vanrednih profesora na svim univerzitetima u Srbiji i Jugoslaviji.
U svojoj profesionalnoj karijeri (u nastavi, naučnoistraživačkom radu) profesor Šušnjić je profesionalno obavljao svoje funkcije poštujući propise i profesionalnu etiku. Za ostvarene rezultate na ovom planu nagrađen je Nagradom vitez poziva koju dodeljuje Liga eksperata – Lex u Beogradu.
Profesor Šušnjić je do sada objavio 16 knjiga i više od 150 članaka, ogleda, osvrta prikaza, hronika, polemika i intervjua. Među objavljenim publikacijama su knjige studija i monografija. Objavio je radove u međunarodnim monografijama i zbornicima radova i u časopisima nacionalnog značaja. Njegove knjige, štampane u više izdanja, koriste se kao udžbenik ili dodatna literatura na univerzitetima i višim školama u zemlji i inostranstvu. Neki od njegovih objavljenih radova prevedeni su na japanski, engleski, rumunski i albanski jezik, a na ruskom knjiga o četiri autora koji su pisali o pojmu zakona u sociologiji.
Naučna saznanja, istraživački nalazi i stanovišta prof. Šušnjića bila su često navođena, komentarisana u radovima mnogih srpskih autora (kao i onih iz svih delova bivše Jugoslavije), ali i u radovima mnogih inostranih autora. Nekoliko njegovih knjiga publikovano je u više izdanja: Ribari ljudskih duša (7 izdanja), Otpori kritičkom mišljenju (3 izdanja), Cvetovi i tla (2 izdanja), Znati i verovati (2 izdanja), Dijalog i tolerancija (3 izdanja), Sokrat – život za istinu, Žetva značenja, Metodologija – kritika nauke (6 izdanja) i Religija 1, 2, (2 izdanja), Drama razumevanja (2 izdanja) i spadaju među najčešće citirane izvore napisane iz pera sociologa u Srbiji.
Zahvaljujući tome, on je jedan je od citiranijih srpskih sociologa. Prema podacima Srpskog citatnog indeksa radovi profesora Šušnjića citirani su u 129 tekstova objavljenih u časopisima koji se referiraju u Srpskom citatnom indeksu. Pored toga, njegovih 500 radova citirani su na Google scholar-u.
O Šušnjićevom saznajnom dopriosu srpskoj sociologiji govre i druge njegove knjige i studije: Nedovršen razgovor – ogledi iz teorije istorije (2008), Ogledi o skrivenoj strani stvari (2012), Teorije kulture – predavanja, (2015), Sjaj odlomka – prilozi otvorenoj antropologiji (2019), Sećanje i zaboravljanje – lično i zvanično (2019).
Uvidom u ove radove profesora Šušnjića može se zaključiti da su oni nastali kao plod posvećenog, studioznog i sistematičnog rada autora, koji sociološke teme i društvene probleme uvek razmatra primerenom naučnog metoda, iz ugla različtih teorijskih paradigmi, uz iznošenje jasnog vlastitog stanovišta o njima. Njegove knjige su kritički valorizovane u preko 50 prikaza objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Pojedinim njegovim knjigama posvećeni su tematski brojevi časopisa Gledišta i Srpska politika misao, gde su o naučnom doprinnosu pisali ugledni akademici i profesori univerziteta.
Navedene knjige/studije su vredan sistematski doprinos srpskoj sociologiji, koji se odnose na probleme saznanja, metodologije društvenih nauka i religije. Analitički kritički pristup, koji se u njima razvija, značajan je, ne samo kao izvor dostignutih socioloških saznanja u tom veoma značajnom polju njenog interesovanja, već i kao valjan metodološki okvir za dalja istraživanja mogućnosti socioloških saznanja i razvoja.
Neprekidno, od samog početka svoje univerzitetske karijere, profesor Šušnjić se predano bavi naučnoistraživačkim radom. Učestvovao je u brojnim projektima iz oblasti sociologije. Posebnu zaslugu imao je kao saradnik Insituta društvenih nauka u Beogradu, Instituta za društvena istraživanja Filozofskog fakulteta u Nišu i kao rukovodilac istraživačkih projekata. Posebno je bio angažovan na nekoliko projekata tematski bliskih njegovim osnovnim interesovanjima, poput projekta Sociokulturni razvoj (SKRP), Potprojekt: Religija i društveni razvoj, IDIS, SIZ, Zagreb 1990; Religija i situacija u Hrvatskoj, IDIS, Ministarsvo znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske SIZ, Zagreb 1991.
Učestvovao je na preko 20 domaćih i međunarodnih stručnih i naučnih konferencija. Na nekima od ovih skupova imao je i uvodna predavanja. Održao je čitav niz predavanja na javnim tribinama širom bivše Jugoslavie. Dobitnik je Povelje za predavačku delatnost na Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu.
Po oceni Žirija profesor Šušnjić je uspešno koristio različite teorijske paradigme i druge sisteme ideja, verovanja i prakse, u svojim javnim nastupima i raspravama širokog kruga pitanja iz domena sociologije religije, metodologije društvenih istraživanja, studija kulture, istorije antorpologije i drugih. Zahvaljujući tome on je doprineo pojašnjenju nekih od osnovnih pojmova i društvenih fenomena koji su u fokusu više posebih socioloških disciplina, ali i drugih humanističkih nauka.
Njegove rasprave posvećene dijalogu, toleranciji, manipulaciji, ideologiji/ideologijama, kulturi, tradiciji, veri, naučnom zakonu i opštosti u nauci, itd, u kojima je sociološki pristup oplemenjen drgim naučnim i filozofskim perspektivama, podstiču naučnu radoznalost i kritičko mišljenje, iniciraju mnoga pitanja i naučne probleme. Ma koliko pisane pomalo izvan odeređenog disciplinaranog ključa, jezgrovitost i metodološka utemeljenost doprinela je tome da više njegovih knjiga bude korišćeno kao udžbenička literatura ne samo na univerzitetima u Srbiji, nego i u regionu.
Navedena analiza naučnog, stručnog i prosvetnog doprinosa Đure Šušnjića predstavljaju samo deo ukupnog doprinosa srpskoj sociologiji, koji se ovim obrazloženjem samo informativno može iskazati. U tom smislu, ovaj izveštaj Žirija treba shvatiti kao podsećanje na bogatu životnu biografiju i vrlo uspešnu sociološku karijeru. Svojim nastavnim i naučnim radom, učešćem u radu instituta i fakulteta na kojima je radio prof. Šušnjić je značajno doprineo utemeljenju sociologije kao naučne i nastavne discipline, posebno Metodologije duštvenih nauka i Sociologije religije, čime je doprineo afirmaciji ne samo teorijske univerzitetske, već i primenjene sociologije u Srbiji, šireći interesovanja sociologa za nova naučna i istraživačka polja.
Zaključak
Jednoglasno mišljenje članova Žirija je da prof. dr ĐURO ŠUŠNJIĆ zaslužuje strukovno priznanje za njegov ukupan doprinos na polju sociologije i za izuzetne rezultate koji je postigao u naučno-istraživačkom, obrazovno-pedagoškom i javnom profesionalnom radu, pa ga Žiri preporučuje Skupštini SSD da mu dodeli Nagradu Srpskog sociološkog društva „Radomir Lukić“ za životno delo, za 2020. godinu.
U Beogradu: 10. 6.2021.
Žiri za dodelu Nagrade SSD za životno delo „Radomir Lukić“:
Dr Jovica Trkulja, red. prof. Pravnog fakulteta
Univerziteta u Beogradu (u penziji)
________________________________________________________
Dr Dragoljub Đorđević, red. prof. Mašinskog fakulteta
Univerziteta u Nišu
________________________________________________________
Dr Vladimir Vuletić, red. profesor Filozofskog fakulteta
Univerzitetau Beogradu
________________________________________________________
dr Srđan Šljukić, redovni profesor Filozofskog fakulteta
Univerziteta u Novom Sadu
________________________________________________________
dr Milojica Šutović, redovni profesor Univerziteta u Prištini s privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici
________________________________________________________